Pomoć ?
© 2011 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
© Dragan Matić / Cropix
zanaglasnicariječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ ispred sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu | filologija |
zarezpravopisni znak kojim se označuje inverzija rečeničnih dijelova ili surečenica, suprotnost, umetanje ili naknadno dodavanje te kojim se odjeljuju desetinke od cijeloga broja | filologija |
zastarjeli nazivnaziv koji se upotrebljavao u prošlosti, ali više nije u uporabi | filologija |
zastarjelicariječ ili izraz na prijelazu iz aktivnoga u pasivni leksik | filologija |
zaštitno imeosobno ime s negativnim sadržajnim predznakom koje se nadijeva djeci da bi se zaštitila od zloduha i demona | filologija |
zatvoreni slogslog koji završava suglasnikom | filologija |
zavisna surečenicasurečenica u zavisnosloženoj rečenici čiji je sadržaj podređen sadržaju glavne surečenice u koju se uvrštava | filologija |
zavisnosložena rečenicasložena rečenica u kojoj se zavisna surečenica uvrštava u ustrojstvo osnovne surečenice | filologija |
zijevuzastopni ostvaraj dvaju ili više samoglasnika u riječi ili na granici dviju riječi | filologija |
značenjepojedinačna okolnost, pojam ili stvar koja je kojoj drugoj pojedinačnoj okolnosti, pojmu ili stvari trajno pridružena i to na takav način da na nju upućuje i da umjesto nje stoji | filologija |