inferencijaiscrpno znanje o određenome semantičkom okviru ili unutarnja logika okvira | filologija |
infiksafiks koji se umeće u tvorbenu osnovu | filologija |
infinitivneodređeni glagolski oblik u kojemu se glagoli obično navode u rječniku | filologija |
infinitivna dopunadopuna koja se ostvaruje kao glagol u infinitivu | filologija |
infinitivna osnovaosnova koja se dobiva tako da se glagolu odbaci infinitivni nastavak | filologija |
infleksijafunkcionalna kategorija koja je glava rečenice u razdoblju teorije upravljanja i vezanja, a obuhvaća obilježja sročnosti i vremena | filologija |
infleksijska skupinasintaktička skupina čija je glava infleksija | filologija |
informativnostudio nepoznatoga i nepretkazivoga u tekstu | filologija |
inherentni padežpadež povezan s određenom tematskom ulogom ili tematskim položajem | filologija |
ini jezikjezik koji se razlikuje od pojedinčeva izvornoga jezika | filologija |
