ilokucijski čingovorni čin u kojemu se ostvaruje govornikova namjera da izgovorenim sadržajem djeluje na koga ili učini što na temelju ilokucijske snage iskaza | filologija |
imeriječ ili skupina riječi koja služi za imenovanje i identifikaciju denotata | filologija |
ime stranoga podrijetlaime preuzeto iz drugoga jezika koje se više ne osjeća kao tuđe | filologija |
ime uliceime prometnice u naseljenome mjestu kojom se kreću vozila i pješaci ili prometne površine zajedno sa zgradama i drugim sadržajima s njezinih obiju strana | filologija |
imenicapromjenjiva riječ kojom se označuju bića, stvari ili pojave, mijenja se po padežima i brojevima, a ima svoj rod | filologija |
imenička dopunadopuna kojoj imenica otvara mjesto u rečenici | filologija |
imenička valentnostsvojstvo imenice da otvara mjesto imeničkim dopunama kojima određuje broj i vrstu | filologija |
imenovanjeegzercitiv kojim se komu ili čemu dodjeljuje kakvo ime ili se koga postavlja na kakvu dužnost | filologija |
imenovanjepostupak kojim se imenuje osoba, mjesto ili predmet | filologija |
imenovateljosoba, skupina ljudi ili institucija koja imenuje druge osobe, mjesta, predmete i ostalo | filologija |
