električno poljeprostor u kojemu električne sile djeluju na česticu nabijenu električnim nabojem | fizika |
električno polje dipolaelektrično polje koje u nekoj točki prostora stvara električni dipol | fizika |
elektrodaelement elektroničkoga uređaja koji emitira ili prikuplja nosioce struje i povezuje dijelove strujnoga kruga s vodljivim sredstvom | fizika |
elektrodepozicijapostupak pri kojemu se metalna anoda uronjena u elektrolit rastaljenih metalnih soli rastvara zbog uspostavljenoga strujnog kruga, a metalni se ioni talože na katodi | fizika |
elektrodijagnostikaskup medicinskih dijagnostičkih metoda koje se temelje na mjerenju električnih polja u ljudskome tijelu | fizika |
elektrodinamikagrana fizike koja se bavi istraživanjem električnih naboja u gibanju te posljedicama međusobnoga djelovanja električnih naboja s električnim i magnetskim poljima | fizika |
elektroencefalografijamedicinska dijagnostička metoda koja se temelji na mjerenju električnih polja koja se stvaraju u ljudskome tijelu povezanih s električnom aktivnošću mozga | fizika |
elektrokardiografijamedicinska dijagnostička metoda koja se temelji na mjerenju električnih polja koja se stvaraju u ljudskome tijelu povezanih s električnom aktivnošću srca | fizika |
elektrolitotopina soli ili drugih kemijskih spojeva koja vodi električnu struju | fizika |
elektrolitska disocijacijaraspad neutralnih molekula na pozitivno nabijene ione i negativno nabijene ione u otopini nekoga kemijskog spoja i njihovo razdvajanje | fizika |
